Barbara Viljevac Ledinski: Ja sam vanzemaljka

16 siječanj 2012



Ovaj sam intervju napravila 2005. godine. Moja sugovornica je domaćica i neškolovana žena, u to vrijeme u srednjim 50-tim godinama. Njezina priča zvuči nevjerojatno, čak ludo. Ipak… Ima li smisla? Prosudite sami… (Dana Space)




Tko ste Vi?

Ja sam Barbara Viljevac Ledinski; rodom iz Novigrada Podravskog; već godinama živim u Švicarskoj; udana sam i majka dvije odrasle kćeri; domaćica sam i gotovo neškolovana - imam svega osam razreda osnovne škole…

A tko Vi vjerujete da jeste?

Ja sam jedno iznimno rijetko biće na Zemlji: biće zemaljsko-vanzemaljskog porijekla. Dolazim s Ectorusa iz Mliječne staze. Majka sam nebrojne izvanzemaljske djece; posjedujem neke neobične sposobnosti; govorim sedam europskih jezika, iako ih nikada nisam učila…

Što znači biti zemaljsko-vanzemaljskog porijekla?

To znači da su se za utjelovljenje moje duše vanzemaljci poslužili jajašcem moje majke i spermijem moga oca. No, oplođenom su jajašcu promijenili genetsko-molekularnu strukturu kako bi me prilagodili načinu života na Zemlji.

Da li ste se kao dijete oduševljavali knjigama, filmovima i pričama o vanzemaljcima?

Ne da se nisam oduševljavala, nego sve do svoje odrasle dobi i dolaska u Švicarsku nisam ni znala za priče te vrste…

Što za Vas predstavljaju vanzemaljci?

Moju obitelj! I to sve vrste vanzemaljaca. Jer, kao što i Vi na Zemlji kažete: «Svi smo mi braća i sestre», to isto govorimo i mi, bića iz druge dimenzije - dimenzije koja je direktno nadređena ovoj ljudskoj, fizičkoj. Ljudi su najniža i najnezrelija razina u svemirskoj hijerarhiji. Nas, iz druge dimenzije, ima mnogo vrsta; i fizičkih i duhovnih. Razlikujemo se po izgledu, tehnologiji i funkciji. Među vama živi podosta vanzemaljaca ali izgledaju ljudskoliko pa ih ne raspoznajete. No, oni se međusobno prepoznaju. Miješanih, poput mene, također ima. Znam da u Švicarskoj postoje tri osobe moje vrste. Tako su mi rekli na Ziriškom Institutu…

Kakvom Institutu?

Institutu koji izučava nadnaravne pojave i fenomene, a zove se Švicarski Parapsihološki Institut. On ima mnogo odjela, a mene već više od deset godina proučava odjel za ufologiju. Tamo su zaključili da pripadam skupini tzv. neobičnih ljudi.

Ima li u Hrvatskoj neobičnih ljudi?

…Samo malo… oprostite… nisam vas pratila… misli su mi otišle…

Kuda?

Komuniciram sa svojim mačkom.

Je li i mačak vanzemaljac?

Ha, ha… Za mog mačka misle da jest… Dakle, što ste me ono pitali… Da, ja vjerujem da tu ima ljudi poput mene jer smatram Hrvatsku posebno odabranim zemljom za neke stvari.

Koje stvari?

Ne mogu vam još sve reći…

OK… Kako i kada započinje Vaša ovozemaljska priča?

Mojim rođenjem, odnosno, začećem. Pa i prije toga… Od ranog djetinjstva sam primjećivala da sam drugačija od ostalih ljudi, da drugačije vidim i osjećam. Sa tri godine sam ocu postavljala pitanja na koja mi nije mogao odgovoriti, pa se samo čudio i povlačio… Kasnije sam shvatila da bliskim ljudima mogu zaviriti u unutrašnjost pogledom u oči i pročitati ih kao otvorenu knjigu, ali samo za sebe. Imam i sposobnost vidovitosti. Ali ne kada ja to hoću, nego kada mi je dano. Osim toga, moja vidovitost nije pojedinačna, nego kolektivna. Govorim o stvarima važnim za dobrobit čovječanstva. Što se pojedinačnih ljudi tiče jedino što o njima mogu znati je nepogrešiv osjećaj tko će uskoro umrijeti…

Kako?

Ako nečije svijetle oči počnem doživljavati kao tamne, kao da se zjenice prošire preko rubova šarenice; ili kada u tamnim očima osjetim dvije šireće svjetlosne točke, tada znam da će ti ljudi umrijeti. Istovremeno osjetim u grudima pritisak i bol.

Zastrašujuće…

Ne, u smrti nema ničeg strašnog. Ona uopće nije onakva kakvom je ljudi zamišljaju. Ono što boli je bolesno tijelo. A smrt je hitra i nimalo bolna. Za trenutak dođe do gubljenja svijesti i čovjek više ništa ne vidi, ne čuje i ne osjeća. No, vrlo brzo postaje svjestan svijesti same. Tada duh izađe iz tijela – u fizički svijet. Dakle, smrt dođe da nekoga uzme. Ali ona nije ta koja odlučuje. Odluku donosi Viša, Univerzalna sila. Ljudi je zovu Bog.

Kako znate te stvari o smrti?

Jer sam je doživjela i preživjela… Potkraj trudnoće 1971. godine dogodila mi se klinička smrt uslijed otkazivanja rada bubrega. Dijete su spasili carskim rezom, a mene su tri dana držali na aparatima za održavanje života. Kada su me četvrtog dana skinuli s aparata kao otpisani slučaj, ja sam se «čudom» vratila u život.

Što se za vrijeme kliničke smrti događalo s Vašom svijesti?

Moj duh se dignuo prema plafonu bolnice odakle sam gledala svoje beživotno tijelo na stolu. No, to me, za razliku od liječnika koji su me panično pokušavali reanimirati, nije nimalo uznemirivalo. Gledala sam ih i govorila: ostavite to tijelo, pa ja sam tu, meni je dobro, što se mučite oko njega… Tada se pojavilo Svjetlosno Biće koje je odmah zadobilo moje puno povjerenje, pa me pozvalo da krenem za njim. No, moja su razmišljanja još uvijek bila ljudska, te sam krenula prema vratima. Tada se biće vratilo po mene i izvelo me, kako to i dolikuje duhovima, kroz plafon. Napustila sam bolničku zgradu i krenula u razgledavanje…

Astralni turizam?

Upravo tako. Cijelu sam tu noć «hodala» po Zirichu. To je bilo nešto predivno. Grad u noći, svi ti izlozi, dućani, galerije, ljudi…nevjerojatno…bio je to za mene čudesan doživljaj… Iako sam se nekako kretala iznad glava tih ljudi, još uvijek sam razmišljala ljudski i bojala se da ću se izudarati o krošnje drveća ili električne vodove. No, znatiželja me nosila. Oduvijek sam htjela putovati, vidjeti svijet, razne zanimljive stvari, umjetnine, ali to si nisam mogla priuštiti. No, sada sam shvatila da mogu dostići nepojmljive brzine pa sam koristila priliku da vidim što više toga. U ta sam tri dana valjda obišla cijeli svijet. Sjećam se, na primjer, da sam posjetila francuski Luvre… Druge sam se noći ponovo vratila u bolnicu da vidim svoje dijete. Sve je bilo uredu pa sam pred jutro svratila u svoju roditeljsku kuću u Novigrad Podravski. Dok sam promatrala tatu kako ustaje iz kreveta i navlači čarape, baku kako loži peć i mamu po kuhinji, imala sam osjećaj kao da sam fizički došla iz Švicarske pa sam povikala: mama, tata, ja sam tu! A oni ne reagiraju. Nitko me ni ne čuje, niti ne vidi. Svatko radi svoje. E, to bude malo teško. No, Svjetlosno Biće je stalno bilo uz mene. Ponekad sam bila svjesna da je u mojoj blizini pa smo komunicirali, a ponekad bih bila toliko zanesena doživljajima da bih ga bila potpuno nesvjesna…

Tko je Svjetlosno Biće?

Moje iskustvo govori da nakon smrti duša sreće dva svjetla. Prvo svjetlo je duhovno Biće koje ljudi obično zovu Anđeo. Ono dočeka umrlog i vodi ga u drugu dimenziju. Ponekad se umrlima prikazuju u liku neke bliske osobe. No, Anđeo je tek jedno od mnogih bića koja su oko nas ali ih ne možemo vidjeti… Drugo svjetlo je mjesto na koje idu duše umrlih. Ljudi ga zovu raj. On to i jest. Za ljudski pojam. Ali ne i za Univerzalni. Svaki čovjek po smrti najprije odlazi na Ectorus, tamo bude razvrstan, a onda upućen bilo kuda. Malo je onih koji se vrate iz tog drugog svjetla. Ja se nisam htjela vratiti. No, vratila sam se voljom Viših sila.

Niste žalili za zemaljskim vezama: za mužem, djetetom, roditeljima?

U prvoj fazi kliničke smrti sam još uvijek osjećala jaku emocionalnu vezu. U drugoj fazi duša se oslobađa svega ovozemaljskog jer dolazi do drugih saznanja, blaženstva, beskrajne ljubavi. Za to savršenstvo nedostaju riječi...

Kako je izgledao povratak u tijelo?

Ne ide to hop. To ide postepeno. Najprije mi je duh ušao u tijelo ali se još nije s njime stopio u jedno. Misli su mi radile: pogledajte me bolje, ja nisam mrtva, ja sam tu. Upotrijebila sam svu svoju snagu da pomaknem ruku. Tek sam onda otvorila oči i zapitala na njemačkom: kako je moje dijete? Moj muž je bio zaprepašten – to je bio jezik kojeg uopće nisam poznavala. Bar ne na fizičkoj razini. Na višoj mi je razini to znanje bilo direktno dostupno. No, kako sam se ja ponovo sve više stapala s materijalnom razinom, tako je nestajalo i moje znanje njemačkog, pa na drugo pitanje liječnika više nisam znala odgovoriti. No, po oporavku, znanje stranih jezika postalo mi je lako dostupno…

Kako to mislite?

Vrlo brzo nakon kliničke smrti govorila sam njemački, talijanski, francuski, švicarski, španjolski i ruski, a da ni jednog nisam učila (osim ruskog u osnovnoj školi). Dovoljno je bilo da ih čujem na televiziji i od ljudi oko sebe. Ako ih sve i ne govorim tečno, razumijem ih dovoljno dobro da na njima mogu pisati poeziju koju sam objavila u knjizi Život putuje svemirom. Osim što pišem poeziju i govorim na sedam europskih jezika, kreativna sam na svim područjima. Bavim se umjetnošću, pišem, crtam, slikam, sama sam svoj arhitekt, dekorater i sve što treba. Ljudi se čude i pitaju me koje sam sve studije završila, a ja sam neškolovana žena. Ali žena zemaljsko-vanzemaljskog podrijetla.

Kako znate za to svoje podrijetlo?

U jednom trenutku kliničke smrti gledala sam cijeli svoj život u retrospektivi kao na platnu. Sjetila sam se vremena kada sam kao duhovno biće živjela na Ectorusu. Nisam morala dolaziti na Zemlju. To je bila moja dobra volja. Došla sam na Zemlju s određenim zadatkom kojeg moram izvršiti. Proučavala sam područje na kojem ću se roditi i odabrala svoju mladu majku. Sve što se događalo nakon toga, događalo se voljom Viših sila. Svega toga sjetila sam se u kliničkoj smrti ali ne i zadatka kojeg moram izvršiti. No, znala sam da ću, kada dođe određeno vrijeme, točno znati što mi je činiti i govoriti. To se događa od 1999. godine. Na meni je da ljudima kazujem istinu o životu u svemiru.

Što je istina o životu u svemiru?

Istina je to da je svemir pun života. Da je sve što postoji u svemiru živo. Ovaj stol i onaj kamen nisu mrtve stvari. Sve je prožeto životom. Energijom. Duhom. Ljubavlju.

Svemir se doima kao ugodno i sigurno mjesto…

I jest. Ali Zemlja to nije. Zato se i događaju otmice ljudi od strane vanzemaljaca. Ja sama oteta sam nebrojno puta. Prvi puta kao malo dijete, najčešće između šesnaeste i tridesete godine.

I otmica ste se prisjetili u kliničkoj smrti?

Ne, otmica sam se prisjetila mnogo godina kasnije, točnije jedne noći 1993. godine u Švicarskoj, kada sam u spavaćoj sobi pored svog kreveta ugledala tri vanzemaljca… Iako sam se uplašila, moje su misli bile munjevite. Prva je bila: lopovi! A zatim: što želite od nas, mi nismo bogati. A onda sam zbog njihovih velikih tamnih očiju pomislila da nose naočale pa sam posumnjala da su nekakvi mafijaši. Ali što će oni kod nas, što bi mi, obični ljudi, imali s mafijom. Bilo mi je glupo to što, ako su već u onim smiješnim sivim uskim odijelima, zašto su i ćelave glave ofarbali u sivo? Tek mi je treća misao bila: pa to su… Greyevi…. Istog sam se trena počela prisjećati svih svojih susreta s njima…

Greyevi? Sivi? Zar to nije ona zločesta vrsta?

Ne. Ima ih dvije vrste. Ovi su dobri… Dakle… Drmala sam muža, ali on se nije dao pomaknuti. Mislim si: pa kako taj čovjek može spavati!? Nakon toga sam se i ja potpuno ukočila. Još su mi samo oči funkcionirale. Počelo mi se spavati, a ja sam svim silama htjela ostati budna da vidim što se događa. No, nisam imala šanse. Kad me odvode na brod, najprije me probude, a zatim stave u hipnotički san. Način kretanja s njima od sobe do svemirskog broda, te naše materijalizacije i dematerijalizacije, shvatljive su mi iz razloga što imam iskustvo kliničke smrti. No, drugim ljudima to nije moguće opisati.

Kako izgleda svemirski brod?

U normalnom se stanju sjećam nekih stvari prije i poslije otmica, no ono u sredini ipak nedostaje, u prosjeku oko dva sata brisane memorije. Imam samo svijest da sam bila na brodu i osjećaj ogromnog, akustičnog prostora.

Zbog čega vas otimaju?

Odvode nas na brod uglavnom iz razloga ugradnje inplanta. Ako je u pitanju samo kontrola inplanata, onda to obave jako brzo, na licu mjesta u spavaćoj sobi… Ja sam inplante imala po cijelom tijelu: u nosu, uhu, preponi, a u oku sam ga nosila petnaest godina. Inače obično ostaju u tijelu pet godina, a onda ih izvade bez ikakvih ožiljaka. No, meni su, iz nepoznatih razloga ostala dva ožiljka: jedan na vratu, jedan iznad koljena. Evo tu gdje se crveni… slobodno probajte… Kako vam izgleda pod prstom?

Jako je tvrdo…

E taj sam sama izvadila kada sam imala trideset godina. Jedno jutro sam se probudila s osjećajem boli oko koljena. Podignem spavaćicu i vidim kao rozu opeklinu, malo oteknutu, s crnom točkicom u sredini. Pod prstom je djelovalo kao da iz te točkice viri trn. Uzela sam pincetu i stala je vaditi. Stavila sam je na lavandin i promatrala povećalom. Imala je pravilan četvrtasti izgled s po dvije «nogice» sa strane. Kako tada nisam imala pojma o čemu se radi, taj je inplant završio u kanalizaciji. Njegovo sam značenje shvatila tek mnogo godina kasnija kada mi se vratila memorija…

Zbog čega bi vanzemaljci ljudima stavljali inplante?

Inplanti imaju veze s trudnoćama. Zbog tih sam trudnoća imala redovite tromjesečne prekide menstruacija od šesnaeste do tridesete godine. Krajem trećeg ili početkom četvrtog mjeseca trudnoće, uzimaju plod i on dalje raste u inkubatoru. Poslije tridesete ne rade na nama trudnoće, već samo uzimaju jajašca. Ja sam sa 47 godina imala za zemaljsku ginekologiju neshvatljivo jake ovulacije. A u dobi sam kada je većina žena odavno izgubila menstruacije…

Zašto bi se oni toliko zanimali za razmnožavanje?

Oni stvaraju djecu koja su ljudskolika, kombinirana ili na njihovu rasu. I nijedno od te djece nije za ovaj svijet. Ta su djeca za neke druge svjetove.

Zbog čega?

Ukoliko čovjek ne bude dovoljno svjestan i razuman, ubrzo će uništiti ovu Planetu. U tom bi slučaju trebalo proći mnogo vremena prije nego li se ona pročisti i postane ponovo pogodna za život. Ta bi djeca trebala biti novi ljudi tog novog svijeta.

A što smo mi?

Mi smo za njih, na neki način, pokusni kunići. Ali istovremeno i njihovi štićenici.

Kako nas to oni štite?

Ljudska kolektivna svijest prepuna je strahova. Vanzemaljci rade upravo na promijeni te kolektivne svijesti. Ukoliko se u tome uspije, bit će dobro na ovome svijetu. Ukoliko se ne uspije, neće biti dobro.

Što proričete u tom smislu?

Davno sam rekla da će se u Americi dogoditi veliko zlo. Ali nisam rekla kad jer su vrijeme, prostor i svi brojevi ovozemaljska, a ne univerzalna stvar. To se zlo dogodilo 11. rujna 2001. godine. Isto sam tako rekla da će tim događajem započeti Treći svjetski rat. No ljudi me nisu shvatili jer su očekivali klasični svjetski rat kakvi su bili i prva dva. Objasnila sam da se ne radi o klasičnom, već o podmuklom, terorističkom ratu u kojem se ne zna gdje je neprijatelj i odakle napada. Isto sam tako rekla da će se mnoge stvari pripisivati bin Ladenu ali da neće sve zlo dolaziti od njega. Govorila sam da će novi milenij započeti s klimatskim poremećajima: poplavama, potresima i vulkanima, a kažem i to da je moguća eskalacija svjetskog rata. Ja bih radije da se to ne dogodi jer su vizije koje sam primila jezive. Toliko grozne da se o tome ne može ni govoriti…

Mora li sve to biti baš tako?

Ne! Mi imamo moć promijeniti budućnost odmah sad. Doduše, kada bi se čekalo da ljudi sami od sebe naprave nešto po tom pitanju, onda se ništa ne bi dočekalo. Zato dolaze vanzemaljci i osobe poput mene. Ali ja nisam ni prva niti posljednja. Mi smo kao neki vodiči, duhovni učitelji. Ne moram ništa posebno činiti. Ljudi koji su sa mnom u kontaktu puno toga mogu naučiti. Ako to žele.

Što Vaša obitelj kaže na sve ovo? Jesu li oni bili otimani?

Oni nisu bili nikada otimani. A što se prihvaćanja tiče… U početku, kada je počelo moje sjećanje, bilo je jako teško. Poznaju me cijeloga života i znaju da nisam nikakva luda. Govorili su mi da za svoje priče nemam dokaze. A ja sam im odgovarala da to znam ali da ne smiju ignorirati neke stvari samo zato što su drugačije i nedokazive. Kako sam u tome ustrajavala, vremenom su se počeli više zanimati i informirati o tim stvarima tako da sada prihvaćaju ono što im govorim.

Možete li kontaktirati s vanzemaljcima kad god poželite?

Ne, ja ih ne mogu prizvati. Oni dolaze kada oni žele.

Da li Vam još uvijek djeluju čudno kao one noći u spavaćoj sobi?

Ja ih ne doživljavam kao lijepe ili ružne. Tako ne gledam niti na ljude. To je stoga što svijet ne promatram očima nego srcem.

Imate li među vanzemaljcima prijateljstva poput zemaljskih?

Svakako.

Da li vanzemaljci zasnivaju obitelji?

Da, na neki način. Ali to je teško objašnjavati. Za neke stvari još nije ni vrijeme ni mjesto.

Kako se vanzemaljci razmnožavaju; uživaju li u svojoj privatnosti klasični seks?

To vam najbolje prikazuje Steven Spielberg u seriji Taken. Oni koji to nisu gledali neka svakako pogledaju. Mene je jako emocionalno ganula…

Upuštaju li se oni u neformalne razgovore poput: Ćao Barbara, kako si danas, što si spremala za večeru… hoćemo li sada napraviti jednu malu vanzemaljsku bebu…?

Ha… Baš ste zgodni…

Vi kao da pokazujete veliko razumijevanje za nešto što je u većini filmova otetim Zemljankama inače velika trauma…

Mnogim je otetim ljudima ugradnja inplanata bolna i traumatična. Posebno ako su odvedeni u stanju hipnoze. To je stoga što sve novo i nepoznato automatski stvara strah. I da znate, otetih ima mnogo više nego što se to uopće pretpostavlja… Meni otmice nisu traumatične. Ja se toga ne bojim. Ja surađujem sa njima, Greyevima. Ja za njih nisam ista kao drugi oteti ljudi. Ja sam za njih posebna zbog svog vanzemaljskog porijekla. Zato sam imala tolike trudnoće. Prototip sam ima za jednu vrstu pa na mene jako paze. To je razlog što sam u brojnim životnim situacijama, kada sam trebala umrijeti, ja čudom preživjela…

Znači, klinička smrt nije bila jedino čudo?

Nije. Kao beba od četrnaest mjeseci oboljela sam od hripavca i teške upale pluća. Doktor je rekao da neću preživjeti noć. No, ja sam preživjela, a sutradan sam tako čvrsto spavala da su roditelji mislila da sam umrla. Kada je došao liječnik, ustvrdio je, ne samo da sam živa, već i da je moja bolest nestala i da je preko noći došlo do potpunog iscjeljenja… S trinaest godina sam doživjela tešku saobraćajnu nesreću u kojoj mi je lice bilo posve smrskano. Za slučaj da prebrodim krizu i preživim, liječnici bi mi amputirali nogu, a kožu sa stražnjice transplatirali na lice. Ja sam krizu prebrodila i preživjela, nogu, na njihovo čuđenje nije trebalo amputirati, a kada su mi par dana kasnije skidali zavoje s lica da vide što će s njim, na njemu je bila mlada, zdrava koža bez i jednog ožiljka… Sa trideset i sedam godina oboljela sam od inače kobne vrste leukemije, a ja sam ozdravila nakon godinu dana, a da liječnici ne znaju kako… O kliničkoj smrti uslijed otkazivanja bubrega i sepse već sam pričala… U svim tim situacijama bila sam otimana i liječena vanzemaljskom tehnologijom. Ta je tehnologija opipljiva, ali to je isto tako i tehnologija svijesti, energije i svega drugoga.

Da li je itko iz Vaše blizine ikada bio svjedokom kakvog vanzemaljskog fenomena?

Ooo da. Rođaci, koji su se ranom zorom vraćali s naše svadbe 1970. godine, iznad našeg mjesta vidjeli su dvanaest letećih tanjura u niskom preletu… Dan nakon promocije moje knjige pjesama Život putuje svemirom 1999. godine nad mjestom je primijećen nepoznat leteći objekt, a o tome je izvijestila i Koprivničko-križevačka policijska postaja…

Zbog čega se vanzemaljci drže tako tajanstveno?

Da ih ljudi ne poubijaju. Čovjek ima tu moć. Ali vanzemaljci to znaju pa se dobro štite…

Znaju li svjetske vlade za postojanje vanzemaljaca?

Znaju ali to drže u tajnosti…

Koje vlade to znaju?

Ostanimo samo na američkoj… Ne želim o tome… Morate znate da živim opasno zbog stvari o kojima vam govorim. Znam puno toga, ali mnogo toga vam još ne smijem reći, a neke koje smijem, moram izgovoriti vrlo pažljivo.

Čega se bojite?

Ja se ničega ne bojim. Mene nikada ničega nije bilo strah… Vanzemaljci nisu neprijatelji ljudi. Najveći neprijatelj čovjeka je strah.

Koji su njegovi najsnažniji izvori?

Jedan od naših najvećih izvora strahova je negativna ishrana. Ako već jedemo životinje, onda bi ih trebalo pustiti da žive u svom prirodnom okruženju, da se prirodno hrane i da ih ne ubijamo pred drugim životinjama. Životinje imaju inteligenciju i emocije. I njih boli isto kao i nas. Kada jedemo životinju koja je gledala ubojstvo drugih životinja, mi tada jedemo čisti, nepatvoreni strah. I to je jedan od bitnih razloga što u kolektivnoj svijesti imamo sve više straha. Ista stvar je i s biljkama. Zato bih ja najradije da ne štetimo ni biljkama, niti životinjama, već da živimo samo od vode. Na žalost, to još uvijek nije moguće.

A koji je drugi moćni izvor straha?

Vjerska i politička ideologija. U tom ću smislu reći samo to da se treba kloniti ekstremizma, bilo u političkoj, bilo vjerskoj formi. Neću imenovati ekstremiste. Samo ću reći to da je riječ o moćnim pojedincima koji puno toga kvare. U smislu kolektivne svijesti. A kada je kolektivna svijest puna straha događaju se mnoge loše stvari. Od straha se mučite, razbolijevate, ubijate jedni druge, ubijate životinje, ubijate Planetu. Strah nije energetska rupa. I on je energija. Samo negativna. A njome se hrane niže dimenzije.

Ima i toga?

O da, ima i toga. Ali svi smo tu jedni zbog drugih. Gornji ne postoje bez donjih, kao što ni donji ne postoje bez gornjih. Svi trebamo jedni druge… Kako vam zvuči ovo što govorim?

Ima smisla…

Ovo što govorim možda će mnogima zvučati čudno. Ali iza stvarnosti koju poznajete postoji jedna druga istina.

Što je istina?

Ljubav.

Što je Ljubav?

Ljubav je najveći zakon. Ona je najvažnija. Iz nje proizlazi sve.

Kako je spoznati?

Većina ljudi dopodne mrzi sebe, a popodne čitav svijet. Za početak naučite voljeti sebe…

Kako?

Hrani se pozitivno, čini pozitivno, misli pozitivno, živi pozitivno! Svaki čovjek ima moć da nadvlada svoje strahove. Mora sakupiti dovoljno svijesti, snage i savjesti te raditi na sebi. Kada nadvlada svoje negativnosti i neznanje, živjet će ljepše, lakše i zdravije. Ova promjena započinje pozitivnom mišlju…

Source: 4dportal

Tajna društva na vratima javnosti

17 prosinac 2011



Do prije 5-6 godina priče o tajnim društvima su za veliku većinu ljudi bile samo obične˝teorije˝zavjera o kojima pričaju paranoici. Danas, o njima priča jako veliki broj ljudi. Mnogi intelektualci, kao i puk općenito, uzimaju njihovo djelovanje za ozbiljno, te ih smatraju odgovornima za zbivanja u svijetu. Je li moguće da je došlo vrijeme kada tajna društva postaju javna stvar? Zar je itko očekivao da će ista objaviti svoja djelovanja u javnosti? Ovaj tekst je sastavljen iz kombinacije više izvora koji se nalaze na internetu. Svi podatci su bili javno objavljeni, djelom putem javne televizije, djelom na službenim internetskim portalima istih.

U Italiji je, nakon ozloglašenog Silvija Berlusconija, kojega javnost optužuje za mahnito srozavanje kredibiliteta kompletne zemlje, na velika vrata izašao Mario Monti kao predsjednik˝prijelazne˝vlade, pred javnošću reklamiran kao ozbiljan čovjek, ekonomist nadasve, pri tome i veoma pobožan. Ovog dobrostojećeg gospodina, koji odiše vjerom u sebe, narod je dočekao klicanjima veselja na ulicama Rima, ispraćajući njegovog prethodnika.



Potpuno kao i u već ustanovljenoj praksi u kojoj, kada stvari dođu do svojega kraja, te kada zadani političari odrade svoje dionice, na scenu nastupa drugo ime koje će fiktivno zamijeniti onog prethodnika, kako bi se utažila glad svjetine. Na potpuno identičan način kako je to učinjeno i u Americi, kada je razbojnik i psihopat George W. Bush zamijenjen finim, poštenim Obamom, CRNCEM, čiji korijeni potiču od američkih robova (što sirotan do dan danas nije uspio dokazati). Blaženi Obama, dobio je i nagradu za mir, netom prije nego li je poslao novih 30 000 vojnika u Iraq. Svjetina je svejedno bila zadovoljena.

´Šokantna´ je postala objava na glavnom dnevniku da je isti novoizabrani predsjednik Mario Monti član tajnog Društva Bilderberg i Trilateralne komisije. Meni je osobno ova vijest privukla pozornost tek kada sam zamijetio da stariji, srednjovječni ljudi, prosječni Hrvati, koji dane provode besciljno gledajući televiziju, iznenada govore o tajnim društvima i novom predsjedniku koji je član istih. Znate, takav tip ljudi ne bi nikada prihvatio špekulacije o postojanju takvih organizacija. Zato mi to i jest bilo čudno. Ultimativna stvarnost za većinu jest samo ono što prihvaća javno mnijenje prezentirano na televiziji. Sada, o tome se iznenada govori javno, upravo na televiziji, na dnevniku u udarnom terminu.



Tome nije kraj. Nakon mukotrpnog ritualnog mrcvarenja Grčke, te njezine krize koja je postala svojevrstan sinonim propasti, na mjesto premijera dolazi (od Unije nametnuta) nova faca, puna obećanja, Lucas Papademos, koji također uopće nije skrivao podatke o svojim ˝tajnim˝djelovanjima, dapače, o njima se govorilo također na sav glas u javnosti. Doista, ne samo da su obojica, i Papademos i Moni, ovi vrhunski i ˝neovisni˝stručnjaci, koji su pristigli u pomoć ovim zemljama, članovi Družbe Bildenberg i Trilateralne komisije, već su obojica i europski komesari.



Mario Monti, od 1994. do 2004., obnašao je dužnost europskog komesara za tržišno natjecanje. I predložio ga je njegov prijatelj Silvio Berlusconi. Europskim komesarom postaju samo osobe koje su duboko odane unijskim nedemokratskim idejama. Europski komesari predlažu sve unijske zakone (i brinu se da ih Vijeće, a ne Parlament, usvoji) te za to primaju plaće od preko 20.000 eura mjesečno. Europska je komisija neizabrani diktatorski komitet čije je prijedloge vrlo teško (gotovo nemoguće) oboriti u Parlamentu, pa je tako Komisija pravi motor Unije, a njeni komesari njeni pravi vladari. Kao takvi uživaju sve počasti od strane unionista.

Monti već najavljuje početak tehnokracije i borbu s rješavanjem krize. Svjetina nasjeda na sve priče i na svu sreću dovoljno je neupućena i nezainteresirana, jer ionako želi biti lišena odgovornosti za svoje živote, da vjeruju da su problemi s kojima su suočene Italija i Grčka mogu nestati za 5 minuta uz pomoć ˝privremenog˝ministra koji je sposoban i učen čovjek. No pravo pitanje koje nitko ne postavlja jest; jeli upravo Monti čovjek koji je i sam sudjelovao u nastanku iste krize?

Mario Monti se, prije svega, nalazi na čelnom mjestu europskog ogranka Trilateralne komisije i stalni je dio postava na sastancima grupe Bilderberg. Uživao je mjesto europskog savjetnika za Goldman Sachs i studirao na Yale sveučilištu gdje je bio član bratstva Skull & Bones. Uz sve to je i savjetnik korporacije Coca Cola. Žestok je zagovornik što veće integracije Europske unije putem tržišta i oslobađanja državnih banaka od državnog vlasništva čime cilja na formu američkog sustava Federalnih rezervi. Sukob interesa je tanka granica kod Montija i njegova povezanost s krupnim kapitalom i bankarskim ološem, odaje njegovo sumnjivi financijski i politički lobi.

Lucas Papademos je bivši guverner Grčke banke (1994-2002) i zamjenik predsjednika Europske centralne banke (2002-2010), profesor-gost na Harvardu i na frankfurtskom sveučilištu. Svoje iskustvo vezano uz financije prikupio je kao viši ekonomist u Federalnim rezervama SAD-a. Važan je član Trilateralne komisije od 1998. gdje mu je nadređeni godinama bio upravo talijanski premijer. Njegove bankarske korijene gotovo nitko ne može opovrgnuti, a znakovito je i kako se gotovo svi mediji povode za izjavama čelnika EU koji tako otvoreno pričaju o tome da će kredite, privatizaciju javnog vlasništva kao i rezove radničkih i socijalnih isplata najbolje odraditi upravo čovjek iz bankarskog miljea.

Članci, govori i dokumentacije o organizacijama koje se (do sad) nisu naročito isticale, premda su njihovi članovi na veliko sudjelovali u kreiranju unijske i svjetske politike, prozivani su ˝teorijama˝zavjera. Takvima ih predstavljaju čak i internetski portali i forumi koji se bave upravo zavjerama. Ideja da se taj termin´zavjere´okruni terminom˝teorije˝ je toliko intenzivno utabana u svijest putem javnog mnijenja da teško riješiti je se. Sada se događa upravo suprotno. Teorija prestaje biti teorija, ona postaje praksa.



Suvišno je pisati složene postove o Družbi Bilderberg jer je o toj temi napisano toliko članaka i knjiga. Njih su obrađivale čak i brojne emisije i dokumentarni filmovi. Stoga ću se time pozabaviti ukratko, a do opširnijih podatka možete doći putem priloženih informacija na kraju posta.

Družba Bilderberg osnovana je 1954. u hotelu Bilderberg u gradu Oosterbeeku(slika dolje) kraj Arnhema u Nizozemskoj. Osnovao ju je princ Bernhard od Nizozemske, čovjek kojeg krasi nacistička prošlost. Bilderberg je jedna od najmoćnijih političkih, medijskih i ekonomskih poslovnih grupa, a sastaje se na raznim lokacijama jednom godišnje radi raspravljanja o budućnosti svijeta. Putem svojih članova; šefova država, ministara, vlasnika korporacija, bankara, industrijalaca i predstavnika medijskih kartela (ovi posljednji su nazočni u svojoj korporatokratskoj funkciji, upravo kako ne bi objavili ništa sa sastanaka) upravlja svijetom preko Europske unije, G-8, Svjetske trgovinske organizacije, Svjetskog ekonomskog foruma itd.









Za vrijeme sastanaka koji traju 3-4 dana zakupe obično jedan luksuzniji hotel u nekom lijepom mjestu, nabiju policijsko i zaštitarsko osiguranje i “otvoreno i slobodno”, u miru, bez nazočnosti novinara (nema ni konferencije za tisak poslije sastanka), sastanče i rješavaju“kritična pitanja”. Ona su često: postavljanje šefova država (primjerice odabiranje kandidata za predsjednike Amerike i Europe, podređenih država Europske unije itd.), upravljanje svjetskom ekonomijom, izazivanje i upravljanje krizama, prebacivanje novca u potpuno digitalnu oblast i ujedinjenje valute u jednu univerzalnu, napredovanje globalizacijskog procesa, mikročipiranje, razvoj depopulacijskih planova, razvoj ˝tajnih˝ tehnologija, plasiranje cjepiva i tome slično. Na sastancima je uvijek nazočno oko 130 članova – okrunjenih glava, multimilijardera, transnacionalnih kapitalista, bankara, najviših državnih dužnosnika, medijskih mogula itd. Čvrstu jezgru Družbe čine Henry Kissinger i „počasni savjetnik“ David Rockefeller. Mnoge su javne osobe iz vrhova svjetske politike i gospodarstva bile ili jesu članovi Družbe Bilderberg. Tu su Margaret Thatcher, Lord Peter Carrington, Juan Carlos I., Kraljica Beatrix, Bill Clinton, Zbigniew Brzezinski, Tony Blair, Colin Powel i Princ Charles, a među članovima Bilderberg grupe su i već spomenuti aktualni predsjednik Europske komisije Barroso i predsjednik Europske središnje banke Jean Claude Trichet i mnogi drugi…

Sestrinsku organizaciju Trilateralnu komisiju 1973. osnovali su David Rockefeller i Zbigniew Brzezinski s ciljem stvaranja “novog ekonomskog poretka”. Grupa se inicijalno sastojala od 180 elitnih članova iz SAD, Europe i Japana. Članovi su iz reda državnih dužnosnika, međunarodnih bankara, medija i multinacionalnih korporacija.



Za Družbu je produžetak svjetske financijske krize od velike važnosti i nadaju se ostvarenju Svjetske državne riznice pod upravom Ujedinjenih naroda. Teže ka ostvarenju jedne svjetske vlade (Novog Svjetskog Poretka) i jednom monetarnom sustavu (s jednom svjetskom valutom) u vlasništvu neizabranih patokrata i korporatista koji se samostalno biraju između sebe, što je potvrdio i imenovani (ne i izabrani) predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy na samitu lidera G-20 u Kopenhagenu o klimatskim promjenama (za kojeg se nakon izbivanja skandala “Climate-Gate” otkrilo da je samo još jedan u nizu pokušaja krađe novca poreznih obveznika) predstavivši sebe i ekipu kao “globalnu vlast“, a godinu 2009. kao prvu godinu “globalne vladavine”.

Njihova vizija postaje nova stvarnost u kojoj nacionalne države postaju samo nebitne zemljopisne reference. Ideja Europske unije u potpunosti se temelji upravo na toj zamisli. Europska unija je postala jedan politički entitet, nakon toga slijedi Američka unija i na posljetku Azijsko-pacifička (Afrička je unija već gotova stvar.). Kao i Europska, Američka bi unija također imala zakonodavnu, izvršnu komisiju i šefa države koji će moći nametati zakone državama članicama. I ondje bi se uspostavila zajednička valuta (amero) izdavana kao dug svih onih koje je koriste prema banci kao izdavatelju.

Europska unija, koja je jedna od organizacija unutar Novog Svjetskog Poretka, djelujući kroz Družbu Bilderberg, javno i neprikriveno, proždire čitave države i uz pomoć nametanja svoje valutne klauzule, te tisuće zakona i klauzula, ostvaruje njihov plan; “transformacija bogatstva” što ne znači da će Rockefelleri, Rotschildi i ekipa ostati gladni. To se odnosi na ljude koji će ostati bez domova, novca, vlasništva i investicija (tj. odnosi se na nas) i to se svakodnevno događa, kao što možete sami zamijetiti, i isto sustavno provode naše političke marionete ližući se s Europskom Unijom. Poanta je potpuni i trajni prelazak svog bogatstva u ruke 4% najmoćnijih ljudi na svijetu.

Svjetina guta sve ono što prezentira javno mnijenje. Stoga neće biti problema odraditi masovno pranje mozga i globalnu promidžbu ovih spasonosnih heroja koji su iznjedrili iz organizacija koje ˝brinu o svijetu˝ već dugi niz godina. Upravo je ovo nova taktika koju primjenjuju ovi patokrati. Najnoviji događaji pokazuju da su odlučili zaokreti svoju politiku „diskrecije“. Više nisu tako „diskretni“. Odlučili su otvoreno objavljivati tko su njihovi članovi, a o tome se čak govori i u glavnim medijima. To nije sve, objavili su čak i svoju SLUŽBENU STRANICU na internetu koja pomno˝dokumentira˝sve događaje. Ovoj ludosti nema kraja. Postavlja se pitanje; dali su se uistinu trudili biti˝diskretni˝ikada?



Smatram da je sva ta diskrecija namjerno odigrana upravo s ciljem da svjetina, ovisna o medijima i javnom mnijenju percipira njih i njihovo djelovanje upravo onakvima kakvima je i samoj Družbi u interesu; iz početka kao teorijama zavjere. Takve zavjere, koje su same po sebi samo puke teorije, biti će smještene u okvire praznovjerja, paranoje, demagogije i fanatizma(na čemu intenzivno radi šizofrenik Alex Jones i njemu slični) te nikada neće učiniti to da ih se razmatra ozbiljno. Javno mnijenje je stoga i dalje ostalo orijentirano na trivijalne i površne informacije o zbivanjima u svijetu, krkajući narod putem TV-a s idiotarijama i dezinformacijama.

Takvu situaciju su Bilderbergovci iskoristili za tempiranje trenutka za izlaženje u javnost s svojim novim, konačnim planom. Taj trenutak su uspjeli oni sami odabrati i on je naočigled stigao.

Sada, javnost će ih predstaviti kao dušobrižnike i heroje koji su došli spasiti države iz krize! Ista javnost, reći će da su paranoidni teoretičari zavjera godinama oskvrnjivali ove mudrace i ozbiljne ljude, zajedno s njihovim Družbama i društvima koja su zapravo cijelo vrijeme radili na promicanju reda i mira u svijetu. Onaj tko bude i dalje sumnjičav prema Montiju ili Papademosu, moći će se sam uvjeriti u ispravnost i časnost njihovih društava klikom na njihove službene web stranice s javnim i transparentnim informacijama koje ovi ljudi objavljuju. Tamo piše da su to´ljudi koji blisko, koliko je god to moguće, raspravljaju o kritičnim problemima, kao zabrinuti građani iz Atlantika, Zapadne Europe i Sjeverne Amerike´. ´Pa tko je ovdje lud? Ti teoretičari zavjere zaista nemaju pametnijeg posla…´

Ovaj iznenadni aganžman graniči s ludošću i samo dokazuje koliko je svjetina sposobna gutati apsolutno sve. Svatko tko se i malo bavio proučavanjem korporatizma i Novog Svjetskog Poretka uvidjeti će da je ovo pravi način za izgradnju plodnog tla uspostave konačne vlade NWO-a, svjetske vojske pod upravom UN-a koju će ljudi sami tražiti, od koga drugoga, već od svojih heroja i spasitelja koji su iznjedrili iz ovih nadasve ˝pozitivnih˝ društava. Mnogima nije bilo jasno na koji način bi se to uistinu moglo dogoditi. No Monti i Papademos mogu biti školski presedani´izlaska na vrata javnosti´.

Dok narod siromaši, korporatisti se, kao i njihova politička logistika, bogate. To je temeljni princip i oni ga neće mijenjati. Usprkos nadanjima da će novi upravitelji Grčke i Italije riješiti njihove probleme, oni to neće učiniti jer im to nije niti prvobitna namjena. Oni su tu, kao i svi ostali poklonici unijske i svjetske elite, da bi „odradili svoju dionicu“. Takva obrada dionica je jedini interes svakog od njih. U čemu se ne razlikuju niti domaći političari.



To što Hrvatskom vlada najniži politički soj (u usporedbi s eurokratima i milijarderima na svjetskoj sceni) ne znači da isti soj nije sposoban učiniti sve, pa makar i svoj vlastiti narod iskoristiti za odstrjel. Upravo to i čine svojom nasilnom i nedemokratskom politikom i histeričnim guranjem Hrvatske u Europsku Uniju. To su poklonici i marionete takvih Družbi koji će učiniti SVE, pod svaku cijenu, kako bi se dočepali privilegije svjetske patokracije i stolca u EU parlamentu.

Uz veliku podršku samog naroda, Hrvatska sigurno korača putem Grčke i očekuje se potpuno isti problem – reakcija - rješenje kao i u navedenim slučajevima. Na izborna mjesta već sad pretendiraju isključivo unionisti, koji će se na posljetku birati između sebe, uz odobrenje inertnog i nezainteresiranog naroda. Ukoliko se isti ne probudi, dobit ćemo svog´Maria Montia ili Lucasa Papademosa´, a što će se tada dogoditi… možemo pretpostaviti.

Izvor: 4dportal

Čipiranje ljudi, prijeti li nam prisilno „žigosanje“ kao i stoci?



Američka krovna udruga za hranu i lijekove FDA ili Food and Drug Administration je 2004. godine odobrila primjenu VeriChip-a za implantaciju u ljude. Da stvar bude gora VeriChip je RFID vrsta čipa ili radio frekvencijski identifikacijski mikro čip. Na tržište ga je izbacio PositiveID, tvrtka koja se nalazi u koncernu Applied Digital Solutions.



Na pritisak javnosti i mnogih udruga za ljudska prava, njegova proizvodnja i marketing se prekinula 2010. No ono što jako čudi je da on nije zabranjen za upotrebu na ljudima i da se još uvijek može dobiti na narudžbu. Koliko je ova obavijest o prekidanju njegove proizvodnje smiješna pokazuju identični čipovi istog proizvođača koji se masovno implantiraju u kućne ljubimce i ostale životinje, kao što vidite na gornjoj slici.



Osim činjenice da je VeriChip složena komponenta elektronike koja je u stanju odašiljati i primati podatke (kodiranje čipa sa 16 znamenki posebnih za svakog osobno) on je obložen silikonskom kapsulom, tako da je po zdravlje opasan na različite načine.



Web tiskovine Wired News i Associated Press su izdale istraživačke članke u zadnjih deset godina o povezanosti ovih čipova s različitim kancerogenim oboljenjima od zloćudnih tumora do rakova, čak i čipovi koji su postavljeni u kapsulice od stakla, pokazali su da uzrokuju maligne i galopirajuće rakove na laboratorijskim miševima s postotkom smrtnosti od 1-10% ovisno gdje se čip implantira, te uzrokuju Li-Fraumeni sindrom s atipičnim svojstvima.



Nakon što su ove tiskovine objavile podatke, prodaja i implantiranje VeriChip-ova je pala za 40% te im je za toliko i pala vrijednost dionica na burzama. Sam proizvođač ovih monstruoznih naprava se branio činjenicom da FDA nije našla nikakve negativne simptome na ljudima i životinjama koje bi njihov proizvod mogao uzrokovati. Psi su na primjer mnogo otporniji na stvaranje malignih tkiva od ostalih kućnih ljubimaca i ljudi koji razvijaju brzo takve bolesti uz pomoć elektroničkih stranih tijela. U ovom slučaju najviše ljudi koji su u sebe ubacili VeriChip, da bi im se tobože promatralo zdravstveno stanje i automatski dijagnosticirale bolesti (iako ovi čipovi nemaju senzore koji bi mogli tako nešto uraditi već služe isključivo za identifikaciju) su razvijali sarkome i druge poražavajuće popratne efekte uzrokovane ne samo stranim tijelom već radio zračenjem elektroničkog čipa, ljudi koji su imali implantirane čipove su jako često dobivali simptome slične asbestozi iako je proizvođač tvrdio da nema azbesta u čipu ili omotnici čipa. Consumers Against Supermarket Privacy Invasion and Numbering ili CASPIAN je udruga koja je prva progovorila o izazivanju kancerogenih oboljenja kod miševa u koje je implantiran čip. Dr. Katherine Albrecht sa Sveučilišta Harvard prva je dokazala porazno djelovanje čipova na živa bića i ljude u koje se implanitra ova kancerogena naprava. Antichips kojeg je osnovao CASPIAN je izdao mnoge znanstvene studije koje otkrivaju koliko je RFID čip opasan za ljude i životinje te su otkrili kako je moćni politički lobi gotovo progurao legalno i prisilno masovno čipiranje u SAD-u 2006.



Da stvar bude gora, gotovo mafijaško lobiranje velike industrije u Americi se udružilo s Američkom Liječničkom udrugom što je rezultiralo oficijelnom izjavom 2007. ove udruge da „RFID čipovi za implantiranje mogu pomoći u identificiranju pacijenata i da zbog toga povećavaju sigurnost i efikasnost brige o pacijentima, i da čipovi osiguravaju siguran pristup kliničkim informacijama.“



Udruge za građanske slobode i mnogi liječnici su se više od deset godina borili protiv pokušaja legalizacije čipiranja ljudi ali im to nije uspjelo glede životinja, za sada većina razvijenih zemalja svijeta zakonski regulira to isto čipiranje, bez obzira što su čipovi dokazano opasni po zdravlje živih bića nositelja čipa. Nevoljko odustajanje od čipiranja ljudi se dogovorilo 2010. No to zasigurno ne znači da se takvi pokušaji ne planiraju u bliskoj budućnosti. Dan danas ista firma reklamira čipiranja djece u svrhu onemogućavanja otmica ili lociranja otetog ili izgubljenog djeteta, tako da svaki roditelj može „zatražiti“ čipiranje djece ako pati od paranoje, bez obzira na ugorženost zdravlja tog istog djeteta od čipa.



VeriChip i njegovi zagovornici tvrde da se čip može implantirati samo u dogovoru s roditeljima ili odraslim osobama koje nešto tako žele no slučaj objavljen na stranici Natural Society od dana 08.11.2011. pod naslovom: Čovjek tuži bolnicu zbog nelegalnog implantiranja čipa“ kaže sljedeće:

Danac je podigao pravnu tužbu protiv bolnice Alexandra zbog tajnog implantiranja mikročipa u njegovo tijelo za vrijeme operacije 1988., zbog čega je mislio da gubi razum jer je „čuo glasove nakon što su mu probodena pluća.“ Mogens Tindhof Honore je imao operaciju prsnog koša i pluća u spomenutoj bolnici, no 1997. rendgenom je ustanovljeno da ima metalni instrument koji sadrži mikročip u lijevom dijelu pluća. U vrijeme kada je gospodin Mogens Tindhof Honore imao operaciju u bolnici Alexandra, ona je bila državna bolnica pod upravom Ministravlja Zdravlja Danske.
Nakon operacije pluća nesretni čovjek je čuo glasove, mislio je da polako ludi i stalno je iskašljavao krv iz pluća. Zbog svega toga bojao se za svoje zdravlje i odlučio je u istoj bolnici napraviti detaljni pregled, no ista bolnica mu je odgovorila da on nikada nije bio na operaciji u istoj.

Positive ID - Mengeleovska firma koja je smislia RFID čipove za ljude i životinje.

Čovjeka kojeg su zbog te izjave bolnice svi počeli prozivati ludim, iako je još uvijek iskašljavao krv i imao bolove u plućima, je na koncu primila bolnica Mount Elisabeth u kojoj mu je otkriven mikročip u plućima i on je tek sredinom 2010. uspio izvaditi isti iz pluća u zadnjoj operaciji.

Trenutačno je u planu implantiranje istih RFID čipova u hranu, barem je to plan Hannes Harms-a koji je patentirao sustav probavljivih RFID čipova s kojima bi bila obilježena i praćena hrana i hranidbeni proizvodi sustavom NutriSmart. Kome je potrebno da čipovi ovako ili onako dospiju u ljudska bića mi ne možemo sa sigurnošću reći no svakako nas uznemirava i ograničava i ovako smanjenje ljudske slobode kretanja prijeteći da se pretvorimo tek u skup kodova i identifikacijskih brojeva.

Nečuveno je da psihopati na vlasti pod svaku cijenu žele čipirane i obilježene ljude, zagovornici teorija zavjera su već godinama urlali o opasnostima čipiranja, naravno da većina ljudi nije obraćala pažnju na tamo neke „luđake“ koji samo uzbuđuju javnost suludim idejama o teorijama zavjere, no RFID čipovi u ljudima nisu samo suluda priča već gotov proizvod koji lobisti psihopata na vlasti već guraju prema nama s obaveznim čipiranjem životinja, tekstila, automobila, i robe široke potrošnje. Koliko ćemo mi u budućnosti uspjeti biti glasni i protivni našem obilježavanju koje nalikuje žigosanju stoke, ovisit će i koliko će ljudskih sloboda uživati naredne generacije, VeriChip-u nije uspjelo proći potpuno i obavezno implantiranje ljudi s RFID čipovima 2010. godine, no zasigurno ne znači da netko drugi pod drugim imenom neće pokušati istu stvar u bliskoj budućnosti.

Izvor: matrixworld

David Icke: Srbi i CIA stoje iza novog vala prosvjednika



OCCUPY WALL STREET i OCCUPY TOGETHER MOVEMENT uradak je srpske organizacije koja od NATO bombardiranja surađuje s C.A.N.V.A.S.-om (CENTER FOR APPLIED NONVIOLENT ACTION AND STRATEGIES), te na terenu djeluje sa svojom vanjskom inačicom poznatom pod imenom OTPOR! Ukoliko pristanete na prosvjede potpomognute od Ivana Marovića i njegovih kolega zapravo radite za instrumente američke vlade, navodi David Icke u najnovijem newsletteru.



Sada je puno logičnije kako je nakon velike mainstream medijske blokade odjednom reportaže počeo praviti Guardian, s lica mjesta se javljati ekipa ABC-a ili je pak George Soros podržao prosvjednike...

Inače, priča iza organizacije Otpor je sljedeća: 1998. par beogradskih studenata je bilo nesretno režimom Slobe Miloševića i odlučili su svrgnuti Vladu. Ivan Marović je postao vođa te minijaturne tvorevine koju je nazvao Otpor, te je osmislio strategiju, počeo skupljati prosvjednike, a kako je bio pionir u tome, svi zapadni mediji su stali iza te tvorevine kao "genijalne i revolucionarne". Bombardiranje Srbije bio im je dodatni vjetar u leđa, a nakon srpskog ustanka protiv režima pojedini mediji otkrivaju i hvale bostonski priručnik "Od diktature do demokracije" kao uzor kojeg je Marović koristio pri svemu. Postalo je jasno da je harvardski profesor Gene Sharp i "think-tank" (trust mozgova) iz Bostona zapravo pravi pokretač srpske revolucije.

Nakon tog velikog uspjeha Marović postaje lažni "Che" i sve mu daje pokriće za osnivanje već navedenog CANVAS-a (Centar za primijenjeno nenasilno djelovanje i strategije". Glavne odlike ove organizacije su smišljanje, strategija i proračuni svjetskih revolucija za novac. Dakle, praktički je to organizacija koja se profesionalno bavi organizacijom štrajkova, revolucija i oporbenih borbi na plaćenički način.

Takve situacije su i ranije viđene. Gotovo identičan princip je već uočen tijekom čehoslovačke revolucije koju je obilato potpomagala CIA. CANVAS je svoj rad danas potvrdio i video igrom u kojoj poučava mlade naraštaje na sve tipove otpora zvanu "Moć ljudi". Igra je prodana u desecima tisuća primjeraka diljem svijeta, a Marović je zagonetno naveo da igru financiraju originalni financijeri cjelokupnog projekta.



Marović je tako postao frontmen CIA-inih interesa poput Juliana Assangea. Najnoviji val prosvjeda na Wall Streetu popularno nazvan OCCUPY WALL STREET i OCCUPY TOGETHER najnovija je akvizicija CANVAS-a s nepoznatim čovjekom koji stoji iza isplate.

Naravno, MORA SE istaknuti da NISU svi prosvjednici manipulirani, nego isključivo ovotjedni i prošlotjedni dio koji se priključio organizaciji. CANVAS stoji i iza dijela grčkih prosvjednika koji su ih unajmili radi poboljšavanja daljnje taktike. Pravi financijeri CANVAS-a su tako gotovo sigurno Vijeće za strane odnose, Carnegie grupacija i Einstein Institut, sve odreda iluminatske marionetske organizacije i think-tank grupe. Poruka je dakle, veliki oprez prilikom odlaska među bilo koje prosvjednike, jer iza prosvjeda gotovo uvijek stoji netko, odnosno, nešto...


Source: 4dportal

Izvanzemaljci su taoci privatnih vojski?



Najezda NLO-a manifestira se u zadnjih nekoliko godina diljem cijeloga svijeta, a prema nekim procjenama posebno je očita u istočnoj Europi.

Tamo su NLO-i dio svakodnevice, a tome svjedoče i snimke na kojima su zabilježeni tajanstveni objekti. Jedna od snimaka nedavno je nastala i u Ukrajini, a na njoj je zabilježena zanimljiva pojava na noćnom nebu.

Za sada neidentificiranom objektu na snimci se ne vidi trup već samo svjetla kojima se ističe na noćnom nebu. Iako je snimka nastala 19. rujna, objavljena je tek nedavno, a prve spekulacije su, očekivano, da se radi o izvanzemaljskoj letjelici.

Ipak, sve je više onih koji za sve veći broj NLO-a okrivljuju vojne eksperimente. Takvi su mišljenja da bi nam se izvanzemaljci već obznanili da su na Zemlji jer nemaju što skrivati, a mi ih ionako svakodnevno viđamo.

No, za razliku od izvanzemaljaca, koje bi javnost dočekala raširenih ruku, vojska bi mogla eksperimentirati sa stvarima koje mora skrivati od javnosti.

Još je mračnija teorija da je izvanzemaljska tehnologija talac u rukama nacionalnih, a možda i privatnih vojski, te da su NLO-i rezultati eksperimenata s izvanzemaljskom tehnologijom.

Prema toj teoriji, korporacije, sa svojim privatnim vojskama, vode svojevrsni hladni rat u kojem eksperimentiraju s tajanstvenim tehnologijama i oružjima kako bi si osigurale konkurentnost na tržištu

Ne želimo ulaziti u to koliko su takve teorije suvisle, no zato vam prenosimo snimku mističnog objekta iznad Ukrajine:



Izvor: hot.hr


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.