GDJE SE NALAZI VITAMIN B17?

Vitamin B17 se nalazi u prosu, kukuruzu, lanu, tropskoj kasavi, sjemenju jabuke, bademu, slatkom krumpiru, salati, sjemenkama limuna, trešnje, šljive, kruške, breksve, nektarina i mnogim drugim biljkama koje su odavno eliminirane iz ishrane suvremenog čovjeka. Skoro sve koštice iz familije ruža (Rosaceae) imaju B17. Koštice i sjemenke od voća imaju i druge hranjive tvari: neke proteine, nezasićene masne kiseline i različite minerale. Ipak, najveći izvor vitamina B17 su koštice od marelice i tropske kasave.

KAKO DJELUJE LAETRIL?

Krebs je otkrio da se u molekulama B17 nalaze ćak dva toksična elementa. Jedan je cijanid, a drugi benzaldehid. Pored njih nalaze se i dvije jedinice glikoze. Sve ovo je u molekulama "zaključano", a da bi se cijanid i benzaldehid (koji su zajedno još jači otrov) aktivirali, molekule se moraju "otključati".


U organizmu se kao nadležni enzimi za "otključavanje" ovih molekula nalaze rodenaze, koje imaju zadatak da neutraliziraju cijanid i benzaldehid iz molekula i konvertiraju ih u bezopasane produkte i beta-glikozidaze, koje ih puštaju da djeluju otrovno, formirajući otrovni hidrocijanid (HCN). U Laetrilu (vitaminu B17) samom ne postoji hidrocijanid, kao što su iz FDA u početku tvrdili, već se on mora NAPRAVITI u organizmu. Za pravljenje otrova je zadužena spomenuta beta-glikozidaza.

Rodenaze i beta-glikozidaze nalaze se u cijelom organizmu, ali najveća koncentracija beta-glikozidaza je, vjerovali ili ne, u malignom tumoru. I to do sto puta veća, nego u zdravim stanicama. Tako se praktično otrovni hidrocijanid formira samo na mjestu gdje je rak, a posljedica je razaranje tih stanica. Najzanimljivije je to što se maligne stanice ne mogu uopće braniti od ovoga, jer se drugi enzim, rodenaza, u njima uopće ne nalazi.


Za ovaj efekt "otključavanja" molekula nitrilosida, koji sadrži cijanid i koji se nalazi u travama koje pasu i ovce, otkrili su odavno biokemicari i agronomi u Australiji, nakon jednog trovanja djetelinom ovaca na ispaši. Tako su zbog sigurnosti životinja koje su pasle bijelu djetelinu, bogatu nitrilosidima, sjeme biljke modificirali i nitriloside odstranili. U nitilosidima se nalazio vitamin B17. To su napravili jer su vjerovali da su se ovce otrovale baš hidrocijanidom jedući ovu djetelinu. Niko, međutim, nije posumnjao da je možda došlo do trovanja nekom drugom otrovnom biljkom, koje su neke ovce slučajno zahvatile. Činjenica je i da se nisu sve ovce koje su jele spomenutu djetelinu otrovale. Ipak, sve australijske ovce od tada su ostale bez značajnog izvora vitamna B17.

Doktor Ernst T. Krebs uporno je objašnjavao u svojim brojnim radovima iz 1970. godine da je Laetril (B17) potpuno netoksičan. Njegova smrtonosna doza iznosila je 25 000 miligrama na kilogram tjelesne težine, kada ga je primenjivao na miševima i pacovima. To je toliko netoksično da u nekim studijama voda koja se koristi u medicini za razblaživanje ima više toksina nego vitamin B17, uvjeravao je Krebs. Konaćno, pred brojnim novinarima i znanstvenicima, Krebs je ubrizgao sam sebi ogromnu dozu lijeka i nije se otrovao.

Ipak, strah od Laetrila je tako i u Australiji raširen.


Kada se knjiga "Svijet bez raka", Edwarda Grifina napisana 1974. g. tamo pojavila, Lateril je bio u slobodnoj prodaji. Sada više nije. Umjesto toga, Australijska Kancelarija za lijekove (TGA - Therapeutic Goods Administration), danas razmatra svaki individualni slučaj onog tko se želi podvrgnuti liječenju Laetrilom, odlučujući da li da mu se omogući uvoz lijeka. Onaj tko ovu dozvolu dobije, ima još teži zadatak da pronađe liječnika koji će mu Laeteril ubrizgati, po protokolima koji uz ovaj lijek idu. Također je posebnim propisima otežana nabavka koštica od marelice kako bi se onemogučilo sintetiziranje kristala B17 onima koji bi željeli sami raditi ovaj lijek.


U Americi je Laetril i danas raznim administrativnim procedurama eliminiran kao lijek. Zato tisuće Amerikanaca oboljelih od raka idu u Meksiko u jednu privatnu bolnicu ("Oaza nade") koja se specijalizirala baš za tretman raka Laetrilom. Njen vlasnik, doktor Kontreras, jedan je od največih pobornika teorije doktora Krebsa.

KAKO IZGLEDA LIJEČENJE RAKA VITAMINOM B17 (LAETRILOM)

Svi koji žele primijeniti ovu terapiju moraju znati da: LAETRIL NIJE NIKAKAV ČUDOTVORAN LIJEK. Takav lijek za rak ne postoji, ne zato što je rak neizlječiv, već zato što je pojava raka, po teoriji dr. Krebsa, posljedica ukupnog poremečaja metabolizma, a tumor samo jedna vidljiva manifestacija tog poremečaja koja počinje na jednom organu, a zatim se širi na cijeli organizam. »Laeteril« (vitamin B17) samo je JEDAN HRANJIVI SASTOJAK, čijim se unošenjem, rak ne povlači automatski.

SAMO UZIMANJEM VITAMINA B17 NIŠTA SE NE MOŽE POSTIĆI, AKO SE ISTOVREMENO I DRUGI NEOPHODNI ELEMENTI U ORGANIZMU NE DOVEDU U METABOLIČKU RAVNOTEŽU.

Ovo je u liječenju raka najvažnije jer su svi biokemijski procesi u organizmu međuzavisni. Da bi vitamini djelovali (bilo koji) mora biti dovoljno lučenja enzima koji te vitamine razgrađuju i sprovode u sva tkiva. Da bi se enzimi lučili u dovoljnoj mjeri moraju biti stimulirani nekim drugim hranjivim sastojcima, koji se također moraju unijeti u organizam. Cijeli ovaj sistem je kompleksan, kompatibilan i prirodno definiran. Svako narušavanje ovog sistema (na primjer genetskim modificiranjem biljaka koje su prirodna ljudska hrana) proizvodi lančanu reakciju. Tako smo već naveli da su u Australiji genetski modificiranu djetelinu koju su pasle ovce i eliminirali iz nje upravo nitriloside tj. Vitamin B17.

Tako, ma kolike doze "Laetrila" se uzimale, on se neće korisno razgrađivati ako u organizmu nedostaju pankreatski enzimi koji mogu rastvoriti opnu maligne stanice ili neki minerali. Posebno je važan cink. Cink vrši transport nitrilosida kroz tkiva. Kod davanja injekcija "Laetrila" za prodiranje kroz tkivo neophodan je i dimetil-sulfooksid (DMSO). U terepiji se daju i velike količine vitamina C, kao i emulzionisani vitamini A i E, a posebno vitamin B15. Daju se i neki drugi minerali i antioksidanti.

U svojoj klinici »Laetrilom« doktori Krebs, Hans Niper i Filip Benzel preporučuju da idealna enzimska kombinacija za djelovanje »Laetrila« sadrži: Pancreatin (1250mg); Papain (150mg); Bromelain (150mg); Trypsin (125mg); Lipase (50mg); Amylase (50mg); a-chymotrypsin (45mg); Rutin (100mg); sirov koncentrat telećeg timusa (55mg); Zinc gluconate (10mg); Super oxide dismutase (50mcg); Catalase (200 jedinica); L-Glutathione (10mg);

Ovo navodimo samo da bi se vidjelo koliko su djelovanja i samih enzima međuzavisna, a njihova idealna kombinacija sa drugim vitaminima važna kako bi se maligna stanica što bolje napala. Zato je važno da se terapija »Laetrilom« (iako je on sam potpuno netoksičan i u slobodnoj je prodaji, osim u SAD i Australiji) obavlja pod nadzorom liječnika koji ima sa njim iskustva u terapiji.

U tretmanu raka "Laetrilom" u klinici "Oaza nade" u Meksiku, gdje je 35 godina sprovodi poznati dr. Kontreras, koristi se i hrskavica ajkule. Zašto? Ajkule su najzdravija bića na planeti. Imune su praktično na sve bolesti koje čovjek poznaje. Veruje se da je skelet ajkule najodogovorniji za ovakav imuni sistem. Po doktoru Kontrerasu ajkulina hrskavica blokira rast krvnih sudova smanjujući vitalnost kanceroznog tumora. Ajkulina hrskavica stimulira proizvodnju antitijela i podupire cijeli imunološki sustav. Ovaj netoksični element koristan je i kod liječenja raznih zapaljivih procesa, reumatizma i oseteoartritisa. Korišćenje ajkuline hrskavice je kontraindiktovno s trudnoćom i dojenjem što, također, treba napomenuti.

Mnogi uzimaju vitamin B17 u prirodnom stanju, preventivno ili kao dodatak terapiji. Najcešće se uzimaju gorki bademi iz koštice marelice. Verujući da što više pojedu koštica brže će se izliječiti, neki dožive i trovanje cijanidom koji se u gorkom bademu nalazi. Badem koji nije gorak nema cijanida, što znaći da nema vitamina B17 u sebi. "Latreil" je ipak manje toksičan od šećera i ćak 21 put manje toksičan od aspirina. S druge strane, svi klasični lijekovi, koji se koriste u terapiji raka, izuzetno su otrovni.

Evo kako cijanid iz vitamina B17 (Laetrila) funcionira. Rak voli šećer, a cijanid u koštici marelice je okružen šećerom. Rak jede šećer i truje se cijanidom. Zato je jako važno da se stanice raka navedu da jedu samo šećer sa cijanidom. Unošenje svakog drugog šećera u organizam za vrijeme lijećenja treba eliminirati. To znaći ne jesti ni krompir koji je bogat karbohidratima koji se pretvaraju u šećer. U protivnom stanice raka će se slatko hraniti, ali se neće trovati. Naprotiv, još bolje će napredovati.

Kod preventivnog uzimanja tableta "Laetrila" od 500 mg efekt se pojačava ako se uzima i 5 do 7 koštica marelice dnevno jer se u košticama nalaze i drugi vitamini, minerali i enzimi, koji će se aktivirati i pomoći "Laetrilu" da se u tijelu asimilira. Najbolje je zapravo jesti cijelu marelicu, a badem iz koštice prethodno dobro sažvakati. Ne cijeli gutati.

Proteolitski enzimi razgrađuju proteinski omotač oko kancerogene stanice i omogučavaju cijanidu da bude "probavljen". Tablete ovih enzima treba uzimati tri puta dnevno (3 do 6) na prazan želudac. Jedna ili dvije tablete se mogu uzeti sa hranom kako bi se pomoglo u probavi i redukciji toksične neprobavljene hrane.

Sve su ovo trikovi koje koriste liječnici u liječenju raka uz pomoć "Laetrila". Cijela ova metabolička terapija se vrši u dvije faze, od kojih prva traje 21 dan, a druga još tri mjeseca. Ali, to je samo dio terapije.

S druge strane, pošto kao »okidaći« za umnožavanje kancerogenih stanica služe razne kancerogene materije, a one su u vidu raznih civilizacijskih dostignuća, potrebno ih je potpuno eliminirati iz organizma. Zato za vrijeme lijećenja treba potpuno prekinuti unos svih »kancerogenih okidaća« ili ih svesti na najmanju moguću mjeru. To znaći: izbjegavati namirnice životinjskog porijekla, a potpuno isključiti slanine, šunku, prerađevine itd. Izbjegavati hranu koja je zamrznuta i konzervirana i hranu s umjetnim sladilima kao što je aspartam. Izbjegavati sve što sadrži bijeli fluor i fluoriranu vodu (fluorid uništava enzime), sol, ili bijeli šećer i umjetne zaslađivaće (koji su izuzetno opasni). Ne jesti ribu prženu u ulju, već samo kuhanu i pečenu. Od sokova uzimati što više svježe cijeđenog voća i povrća. Šest do osam čaša vode. Alkohol, duhan, kava, sedativi, analgetici, moraju se isključiti. Najmanje tri sata dnevno treba provesti na suncu, bez naočala sa zaštitnim UV filterima. Što manje vremena provoditi na umjetnom svjetlu, osim pod onim koje ima cijeli spektar boja, kao fluorescentne cijevi. Izbjegavati gledanje televizije kao i korišćenje losiona, toksičnih lakova za kosu, antiperspirant dezodoransa, karmina, maskara, pomada itd. Jednostavno, prilagoditi se životu čovjeka iz prirode.

Ono što će svakog oboljelog od raka dovesti u nedoumicu je: da li prvo primijeniti alternativnu terapiju sa »Laetrilom«, ili prvo probati sa klasičnim liječenjem, koje nudi takozvana ozbiljna medicina. To je svakako hamletovska dilema, jer ako se prvo krene sa kemoterapijom, operacijama, citostaticima, zračenjem, transplantacijom stanica..., i sve se pokaže neuspješnim, ostaju prirodni ljekovi, za kojima večina i poseže tek na kraju. Ali, problem je što su tada mnoge zdrave stanice već uništene, organizam trajno osakaćen i oslabljen, i još više otrovan. Alternativna prirodna liječenja, logično, tada više ne daju rezultate.

S druge strane, savjetovati nekome da prvo krene sa alternativnim liječenjem (npr. Laetrilom), riskantna je preporuka, jer će u slučaju neuspjeha večina liječnika reći: »zakasnili ste«.

Kako odlučiti?

Antički filozof Sokrat učio je svoje učenike da se u potrazi za istinom može krenuti samo onda kada se dovede u pitanje neko vjerovanje koga smo se do tada čvrsto držali. Suvremena propagnda danas, putem medija, čini upravo suprotno, namečući odgovore prije nego što ljudi i pomisle da nešto pitaju. Tako je najveći dio čovjećanstva prestao misli i postao potrošačka masa koja se ponaša u skladu sa reklamnim preporukama i informacijama iz medija. Navikli smo da drugi misle i istražuju za nas. Ni u vrijeme Sokrata (koji je natjeran da popije čašu otrova) ni danas, onima koji pokušavaju misliti svojom glavom, nije lako.

Na osnovu onoga što je o »Laetrilu« već napisano, ostaje da sam razmisli i odluči kako će svoj život očuvati. A za to odlučivanje čovjeku je i podaren mozak. Treba ga samo napuniti informacijama i »uključiti«. Samo takav život je i dostojan čovjeka.


Ivona Živković