Bolest po imenu Morgellons se pojavila u Hrvatskoj

11 prosinac 2008

Slijedi citat u kojem možete pročitati prepričano svjedočanstvo borbe jedne starije žene s ovom, za sada nepriznatom bolesti.

Uopće ne znam od kuda da počnem...

Pred koji dan nazvala me je gospođa, predstavila se i rekla kako je došla do mojeg broja.
I pitala me je znam li što je to morgellons... iako u daljini poznato, ipak mi nije niti blizu sjevnulo.

I tada je počela...

Pred otprilike 5 godina završila je zbog bolesti u bolnici. Kada se nakon tjedan dana, izmučena, vratila doma, sva sretna se je umotala u deku koju je kupila nešto prije odlaska u bolnicu.

Nakon otprilike 3 tjedna primjetila je da nešto nije kako treba. Osjećala je kako joj nešto "šeće" pod kožom, a uskoro je to nešto počela i viđati.
Obišla je sve doktore, obavila sve pretrage.
Nitko joj nije znao reći što joj je, osim da joj nije ništa, jer to nešto što je nosila na analizu je njezin pokušaj izrugivanja ustanovama i bolesne igre.
Napominjem da je riječ o gospođi u godinama.

U jednom trenutku nadahnuća, njezina obiteljska lječnica ju je upitala čime se pokriva.
I ona je već bila očajna, jer je zaista htjela pomoći, ali je bila nemoćna.
Suočena s nečime s čime se nikada nije susrela, a po zdravom razumu se niti ne bi trebala sada susretati.
Došlo se tako i do te deke...
Gospođa i suprug zagrijaše bojler koliko je išlo, napuniše kadu i staviše deku u tu vruću vodu.
Veli da je samo pukim čudom ostala pri svjesti kada je vidjela što je počelo izlaziti iz te deke.
Niti stvorenja, niti ne... dugačka cca 1,5 cm, crvena, plava i bijela... fluorescentna, crna i zelena, vretenasta bez udova...primali su se nečime poput kanđica za skliski rub kade u nastojanju da pobjegnu iz te vruće vode.
Četri godine je tako bez dijagnoze, pomoći i lijeka obilazila sve institucije, radila sve moguće pretrage. I nitko nije znao reći što joj je i da li joj je nešto uopće.
U međuvremenu, ta stvorenja? šeću pod kožom, iskaču iz kože, grizu je (veli da uđu kroz kožu i nečime poput sluzi zatvore rupicu). Skida ih češljem iz glave (mora stavljati rukavice jer je grizu), noću stavlja čepiće u nos i uši. Veli da joj izlaze iz očiju, nosa, ušiju i ostalih tjelesnih otvora.
Pred godinu i nešto, tražili su je da sakupi uzorke toga nečega i dostavi u laboratorij.
Kada je to učinila, nazvali su je i pitali da li to ona njih zeza i gdje je uopće pronašla to što im je dostavila.
Nakon nekog vremena pozvali su je i u Zgb, samo zato da joj u lice kažu da je luda i da imaju slobodno mjesto na psihijatriji - odmah bi je smjestili.
A žena je došla na svoj trošak u pratnji člana obitelji - u nadi da će joj netko napokon pomoći.

Prije godinu dana, kada ju je nazvala nećakinja koja u Kanadi studira mikrobiologiju, da joj čestita rođendan - rasplakala se od jada i to je dovelo do dijagnoze - morgellons.
Naime, nećakinja ima profesora koji svaki sat ulazi u predavaonu s tom riječi...
I tako je gospođa nazvala nadležnu instituciju da im pojasni da konačno zna što joj je i neka si malo progooglaju.
Nakon nekog vremena su je nazvali i doktor se duboko ispričavao, jer je nakon više konzultacija s kolegama, zaključeno da ona to stvarno ima.
Rečeno joj je da će joj poslati ispravnu dijagnozu.
Kada ona niti nakon 5 mjeseci nije stigla, nazvala je i čula da je to glupost, da ona to nema i da takva bolest u Hrvatskoj ne postoji.

U međuvremenu, pojavile su joj se i 3 rane...
U razgovoru smo došle do toga da je tu deku kupila od jedne gospođe koja je stajala pred jednim javnim objektom i prodavala 2 deke.
Veli da nije bilo deklaracije, a žena je tvrdila da je deka vunena.
Vidjela je pritom da s nje visi nešto poput tanke gumilastike (i tada pomislila što bi to gumeno visjelo s vunene deke), ali ju je na kraju ipak kupila.
Oni koji su do sada progooglali, već su vjerojatno vidjeli o čemu se radi i da postoji više teorija o tome od kuda je i kako ta "bolest" naišla.

Primjetila je i da mijenjaju boju, ovisi što jede.
Ako pojede nešto zeleno, biljno, oni su zeleni. Od nečeg drugog su crni...

Ono što sam ja od nje čula... ne mogu sve niti napisati koliko je strašno.
Zamislite živjeti tako i to pet godina... znajući da nešto živi u vama i na vama.
Ne samo to, oni vise s kože (kad požele) u svim tim prekrasnim bojama i naravno da je teško izaći više i iz kuće, a da ne postaneš predmetom zgražanja, gađenja, ruganja...

Probala je sve... veli da je svu garderobu uništila u pokušaju da je dezinficira... prokuhavala, smrzavala, izbjeljivala. I sebe također...

Ne živi sama i ono što je meni interesantno je kako to da je ona i dalje jedina koju je to dohvatilo.
Na koji način odlučuje gdje će i na koga? Gdje je druga deka?

Prošla je i tretman čišćenja Hulde Clark; pelin, klinčić i sad se za vraga ne mogu sjetiti trećega, ali znate što mislim.
Malo joj je pomoglo oko nekih djelova tijela koja su joj gadno devastirali, ali oni i dalje žive i postoje.
Veli da je najore noću i da već 5 godina nije pošteno spavala.
Kaže da se kreću metodom - kud jedan, tuda svi - kao po autoputu.
I da sigurno međusobno komuniciraju.
Ona je jadna, naravno, na rubu pameti. I očajna. Jer pomisao da joj to što joj je od životnog vijeka ostalo, provede kao ovih 5 godina - je strahotna.

No nisu samo oni prisutni. Našla je i crve. Potpuno bijele s žarko crvenom glavom.
Poslala je na analizu i gliste. Proglasiše je ludom i pitaše od kud joj to.
Iz svakog crva su rasli još nekoliko njih.

Ne znam, da li je netko imao volje i želudac pročitati ovo što sam do sada napisala.
Naravno, čovjek se pita. Ne jel ona luda, jer nije.
Nego otkuda i gdje sve.
Vežemo se na teoriju o pamuku, jer deka je očiti dokaz.
Od čega je zapravo - samo nebo zna. No ako je to o pamuku točno, hoćemo li svi početi nositi najlon? Očito nije riješenje niti u prokuhavanju na visokoj temperaturi, niti u smrzavanju u dubokom...

I sve sam jo to sada napisala, ali trebalo je čuti njen glas. I sve te detalje... Da ovako nešto zadesi živog stvora, bilo kojeg, jednostavno nije fer. Van pameti je i čovjek je totalno nemoćan.
Ovca u toru.
Zaista ne znam jesu li svjesne ovce sretnije od onih koje žive u blaženom neznanju, ali nije niti lako nositi se s nekim spoznajama...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.